Zaštita profesionalnih orkestara

Buntovi i ustanci u svijetu profesionalnih glazbenika u nas nisu učestali, pa je apel Mirjam Pustički Kunjko, koncertne majstorice Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, na samu početku koncerta u Lisinskom 30. studenoga, da su primanja članova Simfonijskog orkestra HRT-a “gotovo upola lošija od uvjeta koje nude drugi poslodavci”, nemalo odjeknuo u domaćoj glazbenoj javnosti. 

Ako je suditi prema broju posjetitelja sljedećeg koncerta Simfonijskog orkestra HRT-a, održana 14. prosinca, publika je čula obraćanje glazbenika i pohrlila u Lisinski u mnogo većem broju nego na koncert održan dva tjedna prije. Interesu publike vjerojatno su pridonijela i zvučna imena drugog koncerta Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a, na kojem su nastupili dirigent Ivan Repušić i hornist Radovan Vlatković. No honorari članova orkestra ne ovise o broju prodanih ulaznica, pa osim moralne podrške i jačine pljeska, što nikako ne treba podcijeniti, prema javno dostupnim informacijama obraćanje koncertne majstorice zasad nije urodilo konkretnijim rezultatom.

Jedno od prvih pitanja koje se čulo nakon 30. studenoga glasi je li obraćanje pred početak koncerta bio pravi modus operandi i je li Simfonijski orkestar HRT-a time pogodio „u sridu“. Bi li veći učinak imao štrajk članova orkestra, odnosno neočekivani muk glazbala nakon što dirigent pred punom dvoranom podigne štapić? Konačno, je li glas koncertne majstorice dovoljno snažan da postigne ono što ona i njezini kolege žele? Odgovor ćemo znati najviše za mjesec-dva, jer ako do tada učinak apela ne bude vidljiv, članovi orkestra vjerojatno će morati posegnuti za drukčijim metodama.

Apel koncertne majstorice Mirjam Pustički Kunjko / Snimio Jasenko Rasol / HRT

Jedan je od načina na koji nezadovoljni članovi orkestara ostvaruju svoja prava posredovanjem udruga koje ih okupljaju, predstavljaju i štite. U Hrvatskoj postoji nekoliko strukovnih udruga koje bi mogle (ili trebale?) pokušati zaštititi status zaposlenika Simfonijskog orkestra HRT-a, posebno imajući u vidu ulogu spomenuta orkestra u promicanju hrvatske glazbene baštine. Ne ulazeći u analizu rada domaćih strukovnih udruga, u nastavku teksta bit će riječi o Njemačkoj udruzi glazbenika i orkestara imena Unisono (Deutsche Musik- und Orchestervereinigung – Unisono), koja bi, da je Mirjam Pustički Kunjko ustala u ime nekog njemačkog orkestra, uzela stvar u svoje ruke. Naime, glavna zadaća Unisona jest „očuvati i poticati orkestralnu zajednicu u Njemačkoj“. Udruga postoji od 1952, a na njezinu je čelu već dvadesetak godina pravnik i crkveni glazbenik Gerald Mertens.

Njemački primjer osobito je koristan jer, za razliku od primjerice britanskog (ABO – Association of British Orchestras), objedinjuje aktivnosti udruge i sindikata. Uostalom, u Njemačkoj djeluju 24 visokoškolske muzičke ustanove i 129 profesionalnih orkestara, čime je Njemačka vodeća zemlja u svijetu po broju profesionalnih orkestara na ukupnoj površini zemlje (podatak iz 2021). Stvar je nešto drukčija uzmemo li u obzir broj orkestara prema ukupnom broju stanovnika neke zemlje – u tom je slučaju svjetski prvak Finska. Prema Mertensovim riječima, u svijetu postoji šestotinjak profesionalnih orkestara, što znači da gotovo četvrtina svih profesionalnih orkestara u svijetu djeluje u Saveznoj Republici Njemačkoj – težak teret i za učinkovitu udrugu kao što je ova njemačka. Pritom valja naglasiti da su njemački amaterski orkestri i orkestri mladih organizirani u posebne udruge, sa specifičnim djelatnostima i izazovima.

Ured Unisona, smješten nedaleko od berlinskog Alexanderplatza, izgleda kao sjedište neke međunarodne korporacije. Da na hodnicima ne stoje njihova izdanja, posjetitelj ne bi mogao zaključiti da je riječ o organizaciji koja se brine o orkestrima i glazbenicima. Osim osnovne brige za uvjete djelovanja profesionalnih orkestara postoji niz aktivnosti kojima se Unisono može pohvaliti. Mertens je u razgovoru s autorom ovih redaka ponosno istaknuo da je pomagao pri utemeljenju srodnih udruga u Srbiji i Albaniji. Osim toga, Njemačka udruga glazbenika i orkestara pruža pomoć svojim članovima ako naiđu na probleme pri prijevozu instrumenata, npr. u zrakoplovu, ili ako dođe do krađe instrumenta. Udruga prati crno tržište glazbala i posreduje pri povratku otuđenih instrumenata pravim vlasnicima.

U suradnji s notnom izdavačkom kućom Schott iz Mainza Unisono izdaje i časopis Orkestar (Das Orchester), podjednako namijenjen izvođačima i publici. Naime, uz vječno aktualne teme kao što su dobri primjeri privlačenja publike u koncertne dvorane, u časopisu Orkestar mogu se naći i oglasi s otvorenim radnim mjestima u pojedinom orkestru. Mertens ističe da je Berlinska filharmonija još od prvog broja časopisa Orkestar iz 1953. popunjavala prazna mjesta za orkestralnim pultovima prvenstveno tim putem.

Spomenutu njemačku udrugu formalno ne sačinjavaju orkestri, nego članovi pojedinih orkestara. Naime, profesionalni orkestri često djeluju unutar većih organizacija, pa bi bio svojevrstan paradoks da ustrojstvena jedinica organizacije bude član udruge koja djelomično ima opis poslova sindikata. Pritom nisu svi članovi svih profesionalnih orkestara u Njemačkoj članovi spomenute udruge – otprilike 90 posto članova profesionalnih orkestara ima aktivno članstvo u Njemačkoj udruzi glazbenika i orkestara. Uzmemo li u obzir da 129 profesionalnih orkestara u Njemačkoj zapošljavaju gotovo 10.000 osoba, dolazimo do solidnog broja članova udruge.

Kako radi Njemačka udruga glazbenika i orkestara? I sam Mertens tvrdi da se svakodnevni opis posla u velikoj mjeri sastoji u redovnim kontaktima s donositeljima odluka i medijima, što znači da nemalo sadrži element lobističke djelatnosti – prvenstveno vodeći računa o raspodjeli javnog novca u korist profesionalnih orkestara. Nakon pokrajinskih izbora u jednoj saveznoj pokrajini i imenovanja nove pokrajinske ministrice kulture, Mertens je u ime Udruge orkestara čestitao novoj ministrici i zatražio termin susreta, kako bi s njom porazgovarao o položaju profesionalnih orkestara u toj saveznoj pokrajini. U zagrebačkom bi se slučaju Gerald Mertens vjerojatno pobrinuo da vijest o istupu Mirjam Pustički Kunjko ostane što dulje u javnom prostoru i da ne ostane na razini društvenih mreža te posredovao pri formalnijim dogovorima predstavnika/ce Simfonijskog orkestra HRT-a i „onih koji su u poziciji prepoznati značaj riječi“ koncertne majstorice. Nadamo se da će apel Mirjam Pustički Kunjko uroditi plodom, no ne dođe li do željenih rezultata, razina strukovnih udruga svakako bi se trebala uključiti u rješavanje problema. Odlične izvedbe mogu doći samo od zadovoljnih glazbenika, a njegovanje hrvatske glazbene baštine u interesu je cijele kulturne zajednice.